Često pomislimo kako želimo previše i vjerujemo da naše sanjerenje o nekom boljem životu nije ostvarivo. Neka nam ova istinita priča bude inspiracija i poticaj da ustrajemo u svojim snovima.
Tererai Trent se rodila u nekon selu u Zimbabveu, tamo negdje oko 1965. Njen je otac smatrao da su dečaci za školu, a devojčice za udaju, pa ju nije slao u školu. Ona je svejedno naučila čitati i pisati pa je potajno radila domaće zadaće svog brata. U jedanaestoj godini otac ju je odlučio udati, u zamjenu za kravu.
Snovi zapečaćeni u kutiji
Imala je 22 godine, muža koji ju je tukao i 5-ero djece kada je u njihovo siromašno selo došla aktivistica humanitarne organizacije Heifer International i pitala žene o čemu maštaju. Što žele od svog života? Tererai je šutjela, a aktivistica ju je pogledala i rekla:
- Mlada ženo, zašto si tako tiha? Koji su tvoji snovi?
- Želim otići u Ameriku, želim studirati, magistrirati i postati doktor znanosti.
Humanitarku je njen odgovor oduševio pa joj je rekla nešto što je zauvijek promijenilo život mlade majke:
- Ako vjeruješ u svoje snove, oni su ostvarivi.
Tererai je nakon toga svoje snove napisala na papir i stavila ih u limenu kutiju koju je zakopala u zemlju, pod velikim kamenom.
Od polupismene seljanke do studija na američkom veleučilištu
Kasnije ju je ista međunarodna humanitarna organizacija angažirala da bude neka vrsta seoske koordinatorice i za to su su joj dali mali honorar. Ona je te novce potrošila na školovanje pa je završila osnovnu i srednju školu. S diplomom srednje škole u rukama, postala je neustrašiva. Uvečer bi djecu spremila na spavanje, a onda bi na svijetlu svijeće učila matematiku i engleski.
U 30-toj godini su ju primili na studij u Americi. Muž je pristao da ode i povede djecu jer je i on želio s njima u Ameriku, mada ju je i dalje tukao radi ideja o školovanju. Humanitarci su im kupili karte, njena je majka prodala kravu, susjedi su prodali koze i tako su sakupili novce za put.
Ono što je trebalo da bude san, postalo je noćna mora. Živjeli su prikolici, bez novaca, gladni. Ona je uz studij radila na 4 mjesta, a hranu je sakupljala iz kontejnera obližnjih trgovina s voćem i povrćem. Muž ju je i dalje tukao, ali ona od studija nije odustala.
Kako nije imala novaca, kasnila je s uplatama pa joj je fakultet trebao uskratiti pravo na studij. Njeni profesori i kolege pokreću akciju, skupljaju novac i tako joj osiguraju nastavak školovanja. Novi prijatelji u Americi njenoj obitelji diskretno dostavljaju hranu pred vrata prikolice u kojoj su živjeli.
Muž je bio sve više ljubomoran i ljut radi njezinog uspjeha, pa ju je sve više tukao. Tererai je bila na rubu da odustane, ali onda bi se sjetila koliko je daleko otišla od one žene koja je imala san da studira u Americi. Limena je kutija čuvala njene snove.
Fakultet je prijavio njenog supruga radi nasilničkog ponašanja i vlasti ga potom eksportuju natrag u Zimbabve. Tererai je s djecom ostala u Americi, diplomirala i onda se vratila u Zimbabve. Muž joj je u mešuvremenu obolio od AIDS-a i Tererai je brinula o njemu do smrti. Onda je otkopala svoju kutiju, pročitala svoje davno zapisane snove i vratila se u Ameriku, da nastavi studij tamo gdje je stala.
Ja nisam žrtva, ja sam dio rješenja i odbijam da me definira prošlost i da trenutne prepreke definiraju moj uspjeh.
Borac za prava žena i kvalitetno obrazovanje za svu djecu
Sa odličnim je ocenama magistrirala, a kasnije je obranila i doktorat. Žena iz sela bez struje i vode, s limenom kutijom punom snova, postala je dr Tererai Trent. Željela se vratiti u svoje selo i tamo poticati obrazovanje djece. Počela je sakupljati novac ali nije bila baš uspješna u tome sve dok za nju nije čula Oprah Winfrey. Pozvala ju u svoju emisiju i donirala 1,5 milijun dolara za škole u Zumbabveu.
Dr. Tererai Trent je otvorila 11 škola i osigurala edukaciju za više od 6000 djece. Kao humanitarka i motivacijska govornica nastavila je zagovarati edukaciju i vjeru u sebe.