Što ako radi masovnih migracija izgubimo svoj nacionalni identitet? Trebamo li se zabrinuti za budućnost Europe? Možemo li reći da to nije naš problem i zalupiti vrata pred očajnim migrantima? Koliko otvorena treba biti Europa koja zagovara mobilnost? Može li građanski odgoj i obrazovanje biti dio rješenja migrantske krize, ako rješenje uopće postoji? Sve su to teme o kojima se raspravljalo na ovogodišnjoj NECE konferenciji. Dobro je što se ta velika i važna internacionalna konferencija održala u Hrvatskoj, i to baš sada kada imamo puno otvorenih pitanja vezanih za građanski odgoj ali i rijeku migranata koja teče preko naše zemlje. Važna nam je internacionalna poruka i podrška, rekla je Eli Pijaca Plavšić iz GOOD inicijative. Zato je malo čudno što je jedna od najvećih konferencija, koja će imati odjeka u cijeloj Europi, pa i šire, u Hrvatskoj održana gotovo nezamijećeno.
U Zagrebu je od 10.-12. studenog 2016. održana NECE konferencija „Crossing Borders. Migration and Citizenship Education in Europe“. Ovogodišnja je konferencija usmjerena na globalnu "izbjegličku krizu" koja je potresla zemlje Europske unije i njezinih susjeda te važnost rasprave o migracijama stanovništva unutar građanskog obrazovanja.
Na konferenciju u Lisinskom odazvalo se više od 300 sudionika iz 20-tak zemalja. Već se prvog dana pokazalo da organizator NECE (Networking European Citizenship Education) zna sjajno organizirati konferenciju. Inspirativni govornici, zanimljive rasprave, ugodni razgovori za vrijeme pauze uz kavu, kolače i slasno voće. Kada su na početku konferencije Petra Grüne iz njemačke Savezne agencije za političko obrazovanje (bpb) i Eddy Habben Jansen iz nizozemske organizacije ProDemos pozdravili sve prisutne te zamolili sudionike da ustanu i kažu iz koje zemlje dolaze, bilo je jasno da se radi o zbilja velikom internacionalnom događaju. Redom su se predstavljali sudionici konferencije iz Hrvatske, Njemačke, Austije, Slovenije, Velike Britanije, Egipta, Španjolske, Maroka, Ruske Federacije, Ukrajine, Poljske, Turske, Bugarske, Rumunjske, Češke, Italije, Mađarske, Belgije, Srbije, Armenije, Grčke, Portugala, Latvije, Bjelorusije, Moldavije, Finske, Francuske, Nizozemske, Danske, Norveške, Georgije, Tunisa, Maroka, Azerbejdžana, Jordana i Južne Koreje. Zbilja impresivan broj zemalja.
Nakon svake prezentacije ili rasprave bolo je dovoljno prostora prostora za međusobne savjete i razmjenu najbolje prakse, te povezivanje inicijativa.
NECE (Networking European Citizenship Education) je mreža za europsko građansko obrazovanje. Kroz niz aktivnosti inicijativa potiče razvoj građanskog obrazovanja i internacionalne razgovore o temama i izazovima s kojima se suočavamo. Ona okuplja akademike, aktiviste i donositelje odluka na europskoj razini, te potiče prijenos znanja i razmjenu informacija o dobrim praksama - čime se podiže svijest o utjecaju građanskog obrazovanja te potiče suradnja i zajednički projekti. Svake godine se organizira jedna NECE konferencija u jednoj od europskih zemalja o trenutno aktualnim pitanjima. Ove je godine Hrvatska bila domaćin te velike i značajne konferencije.
Priča za zagrijavanje: građanski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj
Na uvodnoj se raspravi govorilo o problemima vezanim za građanski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj. Rasprava je sudionicima konferencije dala sažet uvid u probleme kod primjene građanskog odgoja u zemlji koja je još uvijek u procesu oblikovanja svog demokratskog identiteta. Konzervativni lobi uporno pokušava zaustaviti neke od ključnih sadržaja građanskog odgoja. Međutim, utješna je i impresivna količina nade te strastvenog angažmana koji u sebi nose borci za građanski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj.
Eli Pijaca Plavšić iz GOOD inicijative za građanski odgoj osvrnula se na najdinamičniju i zanimljiviju godinu za građanski obrazovanje u novijoj povijesti Hrvatske. Smjena ministra u našoj je zemlji dovela do zaustavljanja kurikularne reforme u Hrvatskoj i ovom trenutku nitko ne zna kakva je njena budućnost. Plavšić je sudionicima konferencije spomenula zabrinjavajuće rezultate istraživanja među učenicima srednjih škola u Hrvatskoj koji pokazuju njihovu političku nepismenost te značajno neprijateljstvo prema LGBT i nacionalnim manjinama - što opet naglašava potrebu za uvođenjem građanskog odgoja i obrazovanja.
Boris Jokić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu je naglasio da je razvoj ključnih vještina za povećanje kritičkog razmišljanja jako važan za funkcioniranje društva, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Trebamo raditi na sebi i raditi na zajednici. Kritičko razmišljanje mora bio dio sustava. Tada će biti i kvalitetne rasprave o ključnim problemima.
Berto Šalaj i Vedrana Spajić-Vrkaš sa Sveučilišta u Zagrebu opisali su neke prepreke provedbi građanskog odgoja, kao što je nedostatak političke hrabrosti i strah od jakih nacionalističkih ili antidemokratskih utjecajnih interesnih skupina u Hrvatskoj, koji blokiraju procese edukacije građana u Hrvatskoj na mnogo načina. Građansko obrazovanje je alat za izgradnju demokratske političke kulture u Hrvatskoj, objasnio je Berto Šalaj.
Može li suvremena europska zemlja biti „previše otvorena“?
Druga je tema rasprave za okruglim stolom direktnije obuhvatila proglem izbjegličke krize i velikih izazova vezanih za masovne migracije.
Britanski novinar David Goodhart je u iznio svoju prilično provokativnu tezu da je njegova zemlja „previše otvorena“ te da je Brexit posljedica toga. On smatra da je preveliko naseljavanje Meksikanaca u SAD dovelo do toga da im je danas Donald Trump predsjednik. Goodhart smatra da su ljudi protiv masovnih migracija, ali izbjeglicama svakako treba pomoći, iz daljine i udobnosti svoje mirne zemlje i svog toplog doma.
Goodhart je na Britanskom primjeru objašnjavao da masovne migracije prebrzo mijenjaju društvo. Rekao je da njegova zemlja otvorila svoje granice za sve nove zemlje Europske unije, puno prije nego su to učinile Njemačka, Austrija i druge zemlje. Za njih je Velika Britanija 2005. godine bila previše liberalna. Prebrzo se sve promijenilo, gradovi u Britaniji više nisu što su nekada bili. Ljudi su nekada živjeli u zajednicama u kojima znaju lokalne pekare i vlasnike malih lokalnih trgovina. Onda su neki novi ljudi iz siromašnih zemalja su došli u njihovu zemlju, u njihovu zajednicu, na njihova radna mjesta. Lokalne trgovina najednom vode neki strani ljudi. Sve je postalo drugačije. Zato je većina ljudi protiv masovnih migracija ali ne i protiv migranata općenito.
Goodharovo izlaganje je izazvalo reakciju mnogih sudionika konferencije koji se nisu složili s njim, a pljesak publike su dobile izjave gotovo svih sudionika koji naglašavaju pravne, moralne i ekonomske razloge za otvorenu i liberalniju migracijsku politiku.
Jan Schneider iz stručnog savjeta njemačkih zaklada za integracije i migracije (SVR) tvrdi da se Europa našla u situaciji koju je sada ne nemoguće kontrolirati. Ne možemo zatvoriti vrata pred rijekama migranata koji prelaze oceane, hodajući prelaze stotine kilometara i očajnički traže pomoć pred vratima Europe. Naravno, iz perpektive Njemačke koja ima manjak radne snage masovne migracije ne predstavljaju tako velik gospodarski problem, kao što je to slučaj u drugim zemljama Europe gdje je prisutna velika nezaposlenost. Međutim, Hrvatska i druge slabije razvijene zemlje ne mogu reći: mi smo samo tranzitna zemlja i trajniji prihvat migranata nije naš interes i naš problem. Ulaskom u Europsku uniju i potpisivanjem sporazuma mi smo prihvatili zajedničku odgovornost za ljude koje dođu pred vrata Europske unije. Ako se dobro organiziramo, propisane kvote prihvata migranata ne bi trebale biti tako velik problem. Hrvatska treba ljude, ima polunapuštena sela i gradove. Ako u njih dovedemo neke nove ljude i Europska unija financijski pomogne razvoj tog područja, to može biti korisno i domicilnim ljudima i doseljenim migrantima.
Noha El-Mikawy iz Zaklade Ford tvrdi da svi mi dijelimo odgovornost za opstanak migranata. Migracije su obostrano korisne, za migrante i zajednice koje ih prihvate. Migranti sa sobom donose novu energiju i vještine koje domaćini mogu iskoristiti za ubrzani razvoj. Lokalna se radna snaga nadopunjuje s migrantima i postoji niz načina da se spriječi njihovo međusobno natjecanje.
"Nama Europa određuje kvote, nameću nam broj migranata koje trebamo primiti, zanemarujući činjenicu da oni uopće ne žele ostati u Hrvatskoj, a Hrvati ih ne mogu prihvatiti. To je pervezno", tvrdi Nino Raspudić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Mostaru. Dodao je da čak i Hrvati odlaze iz ove zemlje te idu istim putem kao i migranti: u Njemačku i druge razvijene zemlje Europe.
Rapsudić tvrdi da je Hrvatska jedna od drugoklasnih zemalja Europske unije, zemlja u kojoj se prodaje Nutela lošije kvalitete, zemlja koja ima veliku nezaposlenost i koja ne treba migrante da bi razvijala svoju ekonomiju. Mi nemamo višak radnih mjesta kao Njemačka. Također je dodao da Hrvatska nema moralnu obavezu da prihvati izbjeglice, radi nekih davnih kolonijalnih osvajanja i iskorištavanja zemalja iz kojih te izbjeglice dolaze, kao što to neke EU zemlje imaju ili trebaju imati. Njegovo je izlaganje malo neobično, ako se uzme u obzir da je i sam bio izbjeglica, pa je svaki razred srednje škole završio u drugoj državi. U svakom slučaju, bilo je povod za ushuktalu rapravu jer su se mnogi sudionici konferencije javili za riječ želeći se uključiti u raspravu i iznijeti svoje mišljenje koje je obično bilo daleko liberalnije i humanije prema migrantima, izbjeglicama i kako ih god mi zvali.
Antonija Petričušić, docentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, nadahnuto je govorila da svi mi imamo moralnu obvezu da pomognemo migrantima, ljudima u nevolji. Hrvatska je i ranije pomagala takvim ljudima. Prisjetimo se, Hrvatska 90-tih godina prihvatila oko milijun izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Ono što nama nedostaje to je politička kultura. To nemamo i zato lako prihvaćamo govor mržnje.
U nastavku konferencije govorilo se o različitim problemima istovremeno pa su sudionici odabrali temu koja ih najviše zanima. Organiziran je i oblizak zagrebačkih organizacija koje se bave migrantima i građanskim odgojem.
