U zemlji u kojoj je civilno društvo tek u pelenama, udruge su često kamen spoticanja lokalne i državne vlasti. Mnogo je onih koji bi udruge najradije ugasili, jednim klikom na gumbić. Udruge su dosadne. Sve komentiraju. Udruge su naporne. Sve kritiziraju. Pozivaju na odgovornost. Hoće da ih uključimo. Hoće da ih saslušamo. Nda... Mnogima su se zamjerile te udruge. Prljavim političkim igrama kroz medije pokušavaju plasirati priče o "dobro plaćenim gotovanima" koji se bogate kroz udruge. O, da... Javnost jedva čeka takve priče, volimo znati da su drugi krivi za naše nevolje. Što je udruga aktivnija, hajka na nju je veća. Zanimljivija. GONG. CESI. Iskorak. Kontra. Centar za mirovne studije, B.a.b.e....
Situaciju dodatno kompliciraju sportski klubovi kao što je Nogometni klub Dinamo koji se također ubrajaju u udruge! Takve "udruge građana" na igračima zarađuju milijune eura godišnje. Uz to ogromna sredstva dobiju od poreznih obveznika. Pravdaju li ta sredstva? Ne znam ali ovdje nećemo govoriti Dinamu i sličnim udrugama. Zadržimo se na Udrugama koje rade za opće dobro, po drugačijim pravilima. Udrugama u socijali, zdravstvu, kulturi, neformalnom obrazovanju itd.