Kako bi bolje shvatili pojam urbanog društvenog centra prisjetimo se društvenih domova koji dugi niz godina postoje u ruralnim područjima. Mnoga sela imaju društveni dom i u njemu se kroz godinu održavaju razna kulturna događanja, a koriste ga udruge i mještani općine. Društveni centar je sličan tome, samo je oblikovan kroz potrebe ljudi koji žive u gradu. Pitate se, zašto ga onda nemamo?
Društveni centar je otvoreni prostor u kojem se okupljaju građani i provode različite društvene aktivnosti. To je mjesto gdje se pružaju kvalitetne u učinkovite društvene, socijalne i kulturne usluge koje organiziraju građani i koje su odgovor na njihove potrebe.
U Petrinji se nedavno osnovao savez udruga nazvan Platforma53 koji ima za cilj izgradnju društvenog centra u „zgradi udruga“ u Gajevoj ulici. Zašto baš tamo? Osvrnimo se zajedno 15-tak godina unatrag, i pogledajmo zašto je ta neugledna zgrada značajna građanima i njihovim udrugama.
RUŠEVNA ZGRADA PO MJERI GRAĐANA
U zgradi u Gajevoj ulici djelovali su mnogi lokalni aktivisti koji i danas pokreću razvoj zajednice. Radila sam tamo 10-tak godina i srela sam mnoge od njih. Kada sam 2003. godine u Petrinji tražila prostor u kojem će novoosnovana udruga organizirati aktivnosti kluba mladih, gradske mi službe nisu mogle pomoći.
- „Grad nema slobodnih prostora za udruge“, govorili su onda, govore tako i sada.
Srećom, takvi odgovori nisu spriječili gradske udruge da pokreću razne društvene, kulturne i socijalne aktivnosti za svoje korisnike, pa nije ni udrugu IKS koju sam tada vodila. Kao i nekoliko drugih udruga, i mi smo pronašli prostor u oronuloj zgradi u Gajevoj ulici. Mala privreda Gavrilović nam je ustupila prostorije na zadnjem katu te zgrade. Na zgradi nije bilo pola prozora, krov je prokišnjavao ili nama se to tada činilo bolje nego biti pod vedrim nebom. Osim toga, prostor smo dobili besplatno, jedino smo trebali platiti režije.
Naravno da nam se nije svidio izgled zgrade i prostora koji smo tek trebali urediti. Sve je bilo devastirano i izlupano gelerima. Ali, tada su svi stanovnici Petrinje sa sobom nosili svježe uspomene na rat, grad je izgledao kao da taj rat još traje, pa nam i zgrada udruga nije bila posebno ružna. Bila je uobičajeno ružna.
Dali smo se na posao. Doveli smo novu instalaciju struje jer je stara bila počupana iz zida. Ustaklili smo prozore, postavili rasvjetu. Okrečili smo stubište, hodnike, radne prostorije. Zimi su nam pregarali osigurači jer je voda s krova curila na električne instalacije. Morali smo popraviti i krov. Mladi su volonteri nabavili ljestve, lepenku, bitumen... Pokrpali su krov.
KLUB MLADIH, RADIONICE I RAČUNALNO OPISMENJAVANJE
U "zgradi udruga" smo od 2003.-2010. provodili aktivnosti kluba mladih. Generacije mladih Petrinjaca dolazile su tamo. Pobrinuli smo se da u info klubu svaki građanin ima pravo na besplatan pristup internetu. Uočili smo da je računalna nepismenost velik problem kod zapošljavanja pa smo provodili besplatnu računalnu obuku za nezaposlene osobe. U toj je zgradi od 2003.- 2010. više od 600 građana završilo program računalne obuke. Zašto? Jednostavno je objasniti: dok smo mi bježali od granata u svijetu se desila računalna revolucija. Najednom za svaki posao treba poznavati rad na računalu. Mnogi se u tome nismu snalazili. Mi smo prepoznali problem i reagirali. Povećati konkurentnost nezaposlenih osoba na tržištu rada i pomoći im da dobiju posao, to je bila dobra motivacija svima nama koji smo provodili računalnu obuku. Često nije bilo novaca da bi se predavačima isplatio honorar, ali računalne je obuke bilo uvijek. U suradnji s informatičkim učilištem "Proanima" iz Zagreba smo struktuirali računalnu obuku i polaznicima omogućili stjecanje zvanja računalni operater koje se upusivalo u radnu knjižicu. Danas viđamo polaznike računalne obuke, naše "učenike", na njihovim radnim mjestima u trgovinama i uredima. I čisto se osjetimo ponosni što smo bili dio te priče.
Penzići su također trebali Internet za komunikaciju s djecom, rođacima i prijateljima koji žive izvan Hrvatske. Obučavali smo i njih. Organizirali smo i druženja, razgovore u kavicu i kolače.
Za vrijeme školskih praznika za djecu i mlade smo intenzivnije organizirali brojne aktivnosti koje su oni tražili: kreativne radionice, foto i video radionice, učili smo kako se rade web stranice, organizirali smo im zabavne aktivnosti, međunarodne razmjene mladih... Mladi su sami organizirali zabave, igrali su tamo društvene igre, organizirali su večeri poezije. Nismo zaboravili ni djecu. Za njih smo ljeti organizirali Malu informatičku školu, ali na zabavan način.
ZIMA U KAPUTIMA: UDRUGA MLADIH K.R.I.D.
Od 2010. Udruga mladih K.R.I.D. preuzima prostor i organizira sve aktivnosti za mlade u zgradi udruga. Pišu projekte i ulažu dosta napora u organizaciju slobodnog vremena mladih u svrhu prevencije ovisnosti, vandalizma i ostalih oblika devijantnog ponašanja. Promoviraju urbani stil života te potiču mlade na kreativnost i aktivno sudjelovanje u životu zajednice.
U sklopu kluba djeluje i sportska sekcija pod nazivom Equilibrium. Programi koje sportska sekcija vodi su borilački sportovi, fizička izdržljivost, breakdance, parkour. Svi oni koji imaju višak energije i nemaju gdje ispucati energiju slobodno mogu doći tamo.
Aktivnosti mladih unutar zgrade nekako funkcioniraju dok ne dođe zima. Zimi je zgradu bez centralnog grijanja, bez izolacije i polovice prozora jednostavno nemoguće ugrijati.
PRILAZNA RAMPA I AKTIVNOSTI OSOBA S INVALIDITETOM
U toj je velikoj zgradi s početkom ovog stoljeća stalno bilo po 10-tak udruga. Tako je Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije uredila prostor u prizemlju. Tamo su se okupljali njihovi članovi i za njih su organizirane brojne aktivnosti. Udruga je izgradila prilaznu rampu kako bi osobe s invaliditetom mogle ući u zgradu. Nisam sigurna ali mislim da je to bila prva takva rampa u gradu. O aktivnostima udruge u tom vremenu za naš portal je izjavu dala Štefica Grubar, tadašnja predsjednica udruge:
- "Sada je već prošlo puno vremena kada je nas nekoliko „invalida“ pokrenulo Udrugu invalida, jer tada smo još bili samo „invalidi“i bilo je sramota to biti. Nitko nije želio imati posla sa nama jer su nas smatrali velikom obavezom i troškom, jednostavno nesposobnima. Krenuli smo se okupljati u mojem stanu sa idejama jer nismo imali prostor. Zahvaljujući našim obiteljima, prijateljima i poznanicima proširili smo vijest o ideji za prostorom i krenuli službeno u potragu za prostorijama. Prostor nam je bio neophodan jer nas je bilo puno, a zajednica u kojoj smo živjeli nije ništa znala o nama i našim problemima. Željeli smo se uključiti u život u zajednici, ići u škole, raditi, samostalno se kretati po gradu, ući u sve ustanove, institucije, imati pravo glasa i raditi. Okupili smo cijelu županiju, svako od nas nekoga je poznavao sa istim problemima i krenuli smo. Dobili smo prvi prostor u Petrinji, u Gajevoj gdje su već bile stacionirane neke udruge o kojima mi nismo ništa znali.
Hrpa dopisa i zamolbi poslani su na razne za donaciju i pomoć u uređenju prostora koji bi imao svrhu ureda udruge, prostora za okupljanje osoba s invaliditetom i djece s poteškoćama.
Naši susjedi, Udruga mladih, Udruga liječenih alkoholičara, Udruga roditelja poginulih branitelja, košarkaši, Udruga hrvatska žena, Udruga za pravnu pomoć obiteljima žrtava kriminala i druge udruge, svi su pokazali dobru volju i pomoć u radu udruge. Naš prostor, kao i drugi prostori udruga, potpuno su bili zapušteni i devastirani i snalazili smo se kako tko može i zna. Bilo je teško ali prema nama su svi bili srdačni i tu su postali naši prijatelji. Upoznavali smo ih sa našim programom i idejama, našim potrebama i problemima i tu se pokazalo da ovo društvo ima velikih problema ali i velikih mogućnosti za promjenama i boljim životom. Ukazivali smo na uklanjanje arhitektonskih barijera ali i na uklanjanje onih u glavama ljudi koji nisu znali kako i gdje treba raditi."
"Uspjeli smo, proširili smo se, uredili u drugim gradovima mnogo novih prostora, stvorili malu kuću za osobe s invaliditetom, krenuli u redovne škole, poneki su se i zaposlili. Doživjeli smo trenutke da i nas ponekad pitaju za mišljenje i da imamo pravo na izbor i odluke. Pokazali smo društvu i zajednici da smo jednako vrijedni bez obzira na invaliditet. Ima još uvijek puno posla ali danas mogu normalno izaći u grad na kavu sa prijateljima, otići u trgovinu sama, ući u neku ustanovu ili instituciju, osjećam se dobrodošla i ponosna. Mi smo dio društva bez obzira na izgled i mogućnosti, i želimo aktivnije sudjelovati u životu zajednice," nastavila je Štefica Grubar.
CRNI MAČAK, KRATKA PRIČA O ZANEMARIVANJU POTREBA MLADIH
Mnogi će se sjetiti tuluma u klubu mladih „Crni mačak“ koji je bio u prizemlju zgrade. U organizaciji Foruma mladih tamo je uređen prostor nalik noćnom klubu i tamo su organizirane zabavne večeri za mlade. Pokretanje ovog kluba inicirao je Marijan Radat, jedan od pionira aktivizma mladih u našem gradu. Mladi su prostor kluba uređivali sami, gotovo bez ikakvih novčanih sredstava. Sami su organizirali i aktivnosti kluba. Među mladima su posebno bile popularne večernje zabave koje su se otele kontroli pa je klub zatvoren. Puno godina kasnije taj su prostor počeli koristiti bajkeri, također za druženja i zabave.
DRUŠTVENI CENTAR, ALI SADA ZAJEDNO I UZ PODRŠKU GRADA
Ovdje smo se prisjetili samo nekih od brojnih aktivnosti koje su udruge organizirale u "zgradi udruga". Neke su udruge pronašle bolje prostorije za rad, neke su još uvijek tamo. Neke udruge još uvijek maštaju o prostoru za rad. Ali eto, zgrada udruga stalnu nudi nekakav sadržaj zahvaljujući različitim udrugama. Sve su jednako važne. Aktivni su građani su svojim sugrađanima u toj zgradi učinili život ljepšim. Ako ovo nije građanski aktivizam, recite što aktivizam jeste! Naposljetku, zar to nije bio društveni centar, samo ga mi nismo tako zvali?
Sve su udruge unutra djelovale poluilegalno jer je zgrada u vlasništvu Republike Hrvatske koja nema pojma da ta zgrada uopće postoji. Pogotovo nema pojma o aktivnostima udruga u toj zgradi. Agencija za upravljanje državnom imovinom (DUDI) tek sada doznaje da mnoge petrinjske udruge žele u toj zgradi izgraditi društveni centar I.D.E.A. - Centar za inovacije, društvo, efikasnost i aktivizam, po mjeri suvremenog čovjeka. Grad Petrinja nam je ovog puta stavio ruku na rame. Partneri smo, gradska vlast priprema taj projekt s nama. Pridružila nam se i razvojna agencija Petra koja će tamo pružiti podršku sadašnjim i budućim poduzetnicima kroz savjetovanje i daljnje edukacije. Lokalne udruge intenzivno razvijaju buduće društveno-poduzetničke poduhvate i pišu projekte za zapošljavanje svojih sugrađana. U zgradi udruga planiramo graditi uključivu i povezanu zajednicu, stvoriti poticajno okuženje za razvoj civilnog društva, smanjenjiti socijalnu izoliranost, razviti nove socijalne usluge i povećati društveni kapital zajednice.
Stara dama koju zovemo "zgrada udruga" najednom može dobiti novo, moderno ruho. A Petrinja može postati bolje mjesto u kojem će stanovnici poželjeti ostati. Zauvijek.
PRIDRUŽITE NAM SE I VI. Trebamo podršku sugrađana! Pratite razvoj priče oko društvenog centra na Facebook stranici saveza petrinjskih udruga Platforma53.
TAKOĐER PROČITAJTE:
- Osnovana je Platforma53 - Petrinjske udruge zajedno rastu jače!
- Irska: Primjer dobro organizirane zajednice
