Prodajmo proizvode, ne zemlju! Proizvođači hrane trebaju podršku.
07 Ožu 2016- Detalji
- Kategorija: Ruralni razvoj
- Kreirano: Ponedjeljak, 07 Ožujak 2016 09:52
- Napisao/la Natalija Banović
Prije nekoliko dana u ured mi je svratio moj dragi dugogodišnji suradnik i dugogodišnji voditelj Savjetodavne službe Sisačko-moslavačke županije mr.sc. Marijan Matokanović, jedan od doajena poljoprivredne proizvodnje na našem području. Kako smo se susreli nakon dužeg vremena, napravili smo malu retrospektivu događanja u sektoru poljoprivrede unazad 20 godina i oboje smo se složili da je lokalna primarna poljoprivredna proizvodnja pala na dosada najniže grane što se tiče kvantitete proizvodnje.
Oboje smo se suglasili da nas najviše rastužuje činjenica da rapidno nestaje navika proizvodnje hrane za svoje domaćinstvo, što je još donedavno bila uobičajena praksa na našem selu. Selo se okreće jeftinim proizvodima u trgovačkim centrima, ne iz razloga što je hrana u trgovačkom centru jeftinija, već iz razloga što se za proizvodnju vlastite treba posvetiti vremena, rada i truda.
Ne treba proći puno vremena da se tradicionalna znanja i vještine izgube. Pri razmišljanju o tome uvijek mi na pamet padnu egipatske piramide koje su izgrađene prije više od 2 tisućljeća i kako mi danas samo možemo nagađati kako su one izgrađene. Ali, mi već sada ne raspolažemo mnogim znanjima i vještinama koje su bile normalne i svakodnevno se koristile kod nas još prije nekih 50-tak godina. Uzgoj lana i konoplje, proizvodnja pređe, tkanje platna, kolarski zanat, bačvarija, izgradnja drvenih čamaca, da ne spominjem kovačnice i bravariju – sve pomalo izumire i znanja se gube.
Dovoljno je da izraste jedna generacija djece koja neće znati čeprkati po vrtu i neće razlikovati povrće od korova na gredici, jedna generacija koja neće znati kako izorati polje, posijati kukuruz, kako se hrane kokoši ili svinje, kako se podoji krava i kako se napravi domaći sir, da se znanja i vještine izgube.
Sad je vrijeme kada su oči struke uperene u Vladu koja se još slaže, s nadom da će se politika u poljoprivredi usmjeriti konačno na stvarne potrebe ne samo sela i poljoprivrede, nego na potrebe i interes cijele naše zemlje.
